U jeku rata, gdje tuga ne spava,
gdje svaki kamen krv je upio,
naša je zemlja ponosna i prava,
u njenim grudima naš je dom bio.
Domovino moja, svjetlosti u tami,
za tebe žive svi naši plami.
Branit ćemo te kroz vjetar i kiše,
ti si naša nada, ti živiš sve više.
U rukama starih, mladih i mladenih,
za slobodu, za djecu, u miru da rastu,
branitelji stadoše, jedan uz drugog svi,
pred sudbinom, pred vjetrom, pred jednom čašću.
Domovino moja, svjetlosti u tami,
za tebe žive svi naši plami.
Branit ćemo te kroz vjetar i kiše,
ti si naša nada, ti živiš sve više.
I sada kad šutnja prekriva polja,
a rijeke mirno kroz doline teku,
u srcu nosimo glasove boljih
što spremni za dom žrtvovaše sudbinu svu.
Domovino moja, svjetlosti u tami,
za tebe žive svi naši plami.
Branit ćemo te kroz vjetar i kiše,
ti si naša nada, ti živiš sve više.